﻿Luka.
17.
Atunča Isusu azăs alu učenikurlje aluj: “Lumja sigurno osă fakă stvarurj d karje p alcă navadjaštje p grešală. Ali grjev alu toc karje natirjaštje p njeko altu s grešaskă. 
Alu omula arfi majbinje njeko s la runče ăn apă ku marje buluvan pănglă găt, njego s navadjaskă p grešală p una dăla maj mik om. 
Pa păzăcăvă če fičec. Akă grešaštje još unu dăla učeniku alu mjov, zi k aja ča fukut k nuje binje š jartăj akă s okrinja dăla grešală aluj. 
Čak š akă d šaptje (7) vorj p zuvă grešaštje păntruv tinje š šaptje (7) vorj s ăntuarčje š priznajaštje aja ča fukut k nuje binje, jartăj!” 
Atunča apostoli azăs alu Domnuluj Isusuluj: “Ažutănje s kridjem maj mult!” 
A Domnu Isusu lja zăs: “Akă avjec vjeră atăta pucăn kašă sămănca alu goruščică, aputja s zăčec alu dudusta: ‘Skuatitje ku korijenu d pămănt š posadjaštitje ăn apă’, š apunja urjajke la voj. 
Zăčem k njeko dăla voj arje argat karje lukrjază ăn polje ili s brinjaštje d voj. Kănd argatu s ăntuarčje d polje, dali gospodaru iziča: ‘Vină akuma, šăz š mălănkă’? Nu ji zăče! 
Umjesto aja, osă zăkă gospodaru aša: ‘Priredjaštjem vičera! Dăzbrakitje š poslužaštje p minje ku mănkarja š ku bjarja! A kănd jo završa, poc tu s mălănč š s bjaj.’ 
Dali gospodaru dugujaštje alu argatuluj s ji zahvaljaskă daja ča fukut aja če irja azapovjedit aluj? Nu! 
Aša š voj, kănd fičec aja tot če vuavă Dimizov azapovjedit, zăčec: ‘Noj ištjem samo argac š nu zaslužăm pohvalje k samo fičem dužnost alu nostru.’” 
Pănd Isusu još uvjek pljika kătri Jeruzalem š putuja pănglă granică alu regije Samarije š alu regije Galileje, 
avinjit pănla njeki sat. Pănd untra ăn sat, la vizut zjače (10) lumje karje avja gubă, zarazna buală p pjalje. Jej astat majdăpartje 
š ančiput s striđje dăn tot glasu: “Isusulje, gospodarulje, smilujaštitje p noj!” 
Kănd Isusu lja vizut, lja zăs: “Fuđic š pokazăcăvă la popje s puatje jej s vu pregledjaskă!” Pănd apljikat kătri popje, sa likujit d gubă. 
Kănd unu d jej avizut k je likujit, sa tors š aslavit p Dimizov p tot glasu. 
Akăzut la intja alu Isusuluj ku fălči kătri pămănt š ja zahvaljit. Afost omula d Samarija. 
P aja Isusu antribat p ălja karje afost ku jel: “Dali Dimizov na likujit p zjače (10) lumje? Undje ălja alanc nuavă (9)? 
Kum puatje s fije k omusta karje nuje Židov jedini karje sa tors mije š azahvaljit alu Dimizov?” 
A alu omula atunča Isusu azăs: “Skual š fuđ. Tu taj likujit daja čaj krizut.” 
Ăn una zuvă farizeji antribat p Isusu: “Kănd vinje cara alu Dimizov?” Isusu lja zăs: “Omu nu puatje s predvidjaskă kănd vinja cara ăn znakurj karje promatrjaštje. 
Lumja nusă puată s zăkă: ‘Jakălăj aiča je!’, ili: ‘Jatălăj ănklo je!’ Jakă cara alu Dimizov akuma ăntră voj.” 
Atunča alu učenikurlje aluj azăs: “Vinje vrijamja kănd s fic žaljnič s vidjec zuva kănd jo, Bijatu alu Omuluj, s m pojavjesk, ali nusă putjec. 
A lumja s vu zăkă: ‘Jatălăj ănklo je’, š: ‘Jakălăj aiča je!’, ali nu dăc fuga dăpă jej s m kătăc. 
K kum š toc vjadje munja kănd s pojavjaštje aša s fije ăn zuvaja kănd jo, Bijatu alu Omuluj, s m pojavjesk. 
Ali majdată trjebje mult s trpjesk š lumja ăn asta vrijamje trjebje s m odbacaskă.” 
Š isto aša, kum afost ăn zuvilje kănd Noa afost viuv š aša osă fije ăn zuvilje majdată kănd jo, Bijatu alu Omuluj, osă m pojavjesk: 
Kašă uvjek nastavja s mălănče š s bja, s s ănsuarje š s miritje, tot pănla zuvă kănd Noa auntrat ăn marje brod. A atunča avinjit potopu š p toc lja uništit karje na fost ăn marje brod. 
Š isto aša kum afost ăn zuvilje kănd Lot afost viuv: lumja ăn asta regija kašă uvjek nastavja s mălănče š s bja, s kumprje š s vindă, s obradjaskă pămăntu š s gradjaskă. 
Ali ăn zuvaja kănd Lot aišăt dăn trg Sodoma ăn karje atrijit, atunča dăn čerj foku ku buluvanji karje ardje akăzut ka pluaja p jej š aumurăt p tuată lumja ăn aja regija. 
Isto aša osă fije š ăn zuvă kănd osă m pojavjesk jo, Bijatu alu Omuluj. 
Činje god ăn zuvaja p krovu alu kasăj, a stvarulje alor je ăn nontru, s nu s dja ăn zos ăn kasă la stvarurj aluj! Činje god s găsaštje ăn pijană, s nu s ăntuarkă ăndrăt s ja stvarulje aluj! 
Dăcăvă d gănd če sa dogodit kănd mujarja alu Lot sa ujtat ăndrăt ăn Sodoma š apoginjit! 
Činje god pokušaštje s păzaskă životu aluj, osă l pjargă, a činje god spreman s lasă životu aluj, osă l păzaskă. 
Istina je, ăn nuaptaja kănd osă m pojavjesk, doj (2) lumje karje s skulkă ăn isti pat, p unu osă ja, a p altu osă l lasă. 
Dăla duavă (2) mujerj karje zajedno ăn mlin mačină, p una osă ja, a p alta osă l lasă. 
Učenikurlje aluj l ăntrjabă: “Domnulje, undje asta osă fije?” Isusu lji zăče: “Undje zače lumja muartă, ănklo s sakupjaštje lešinari.” 
