Poslovice.
24.
Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima. 
Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. 
Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se. 
I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila. 
Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom. 
Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika. 
Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima. 
Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac. 
Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski. 
Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila. 
Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih. 
Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem? 
Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu. 
Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. 
Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja. 
Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu. 
Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje. 
Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe. 
Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima. 
Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti. 
Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima. 
Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice? 
I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro. 
Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi. 
A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrijeh. 
Ko govori rijeèi istinite, u usta ljubi. 
Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj. 
Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima. 
Ne govori: kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èovjeku po djelu njegovu. 
Iðah mimo njivu èovjeka lijena i mimo vinograd èovjeka bezumna; 
I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena. 
I vidjevši uzeh na um, i gledah i pouèih se. 
Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš, 
U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovjek.