Dela apostolska.
4.
A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji; 
I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. 
I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe. 
A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada. 
A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, 
I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga; 
I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo? 
Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! 
Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi: 
Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. 
Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; 
Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. 
A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom. 
A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi. 
Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga 
Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi; 
Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome. 
I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo. 
Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga? 
Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo. 
A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. 
Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja. 
A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine. 
A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; 
Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi? 
Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. 
Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, 
Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. 
I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju; 
I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa. 
I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom. 
A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko. 
I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima: 
Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to, 
I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše. 
A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra, 
On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.